Osvrnula sam se po sobi, čuđeći se koliko je urednije i ljepše izgledala otkada sam otišla u Hogwarts prije mjesec dana. Pomisao na to da ju je Daniel pospremio nemalo me iznenadila. Daniel i pospremanje bila su dva suprotna pojma.

“Ipak sam ja bio razlog tvoje tadašnje nesposobnosti”, rekao je, nacerivši se, a onda sam se sjetila da on, za razliku od mene, smije koristiti štapić izvan Hogwartsa.

Zgrabila sam svoju crnu Converse torbu s kreveta te izlazeći iz sobe opalila čvrgu Vikingu, našem kućnom vilenjaku. Opet je brisao prašinu sa violine što je stajala u kutu sobe.

“Koliko ti puta moram reći da ne moraš raditi?” Vikinga smo naslijedili od moje zle bake Elizabethe. Prava Slytherinka. Jadnik se sada nije mogao naviknuti da ne mora svaki dan čistiti ono što je već čisto.

“Vikingov posao”, zacvilio je svojim mišjim glasom, pogledavši me svojim velikim, okruglim očima. U usporedbi s Kreacherom, Siriusovim vilenjakom, Viking je bio prekrasan.

“Dat’ ću ti čarapu!”, zaprijetila sam, oduzimajući mu mokru krpu iz ruku “Kad kreneš čistiti, kazni se peglom u glavu.”

Pogledao me, na tren zbunjeno, a potom s osmijehom od uha do uha. Na sekundu mi se učinilio da je čak počeo uživati u tome.



Poljubivši Daniela u obraz i čvrsto ga zagrlivši, krenula sam prema Hogwarts Expressu. Peron 9 i 3/4 bio je gotovo prazan. Bio je to prvi put da sam tamo, a da nije 01. rujan. Bilo je neobično vidjeti ga bez gomile drečavih klinaca koji trče uokolo vukući svoje kovčege.

Zastala sam, uputivši mu još jedan pogled “I da mi nisi opet neku fufu napumpao”, rekla sam, nastavivši put prema vlaku.

“Valjda neću”, cerio se od uha do uha, nije bilo potrebe pogledati ga da bih znala.



“Onda, mogu li znati što tebe dovodi u London preko vikenda?”, upitala sam Jadena, nakon što sam ja njemu ispričala svoju priču. Podigla sam noge na sjedalo te metnula torbu pod glavu, okrenuvši se prema njemu.

Ležao je na leđima, pogleda uprtog u strop. U ruci je držao već popušenu cigaretu, koju je sljedeći trenutak bacio kroz otvoreni prozor.

Vratio je pogled prema stropu, zatvorivši oči “Mrtav otac, luda majka i mlađi brat”, rekao je pomalo ravnodušno, otvarajući oči kako bi me pogledao “Ne moraš ništa reći”, nasmijao se kada sam zaustila da nešto kažem.

Odvratila sam pogled, nijemo buljeći u svoje crne starke. Čula sam ga kako se diže, grabeći torbu s poda. Prije nego li sam ga uspjela moliti da ne ode, progovorio je “Želiš li proslaviti?”, upitao je.

Nisam točno znala ni što slavimo, ali bez razmišljanja sam potvrdno odgovorila. Nasmijao se, pogledavši me te gurnuo ruku u torbu, vadeći bocu vodke.

“Nosiš vodku u torbi?”, upitala sam.

Nakrivio je glavu, nacerivši se “Zapravo dvije”, rekao je izvadivši još jednu bocu “I zapravo sam ih oteo staroj… Iako će ona svejedno naći načina da se domogne alkohola”, dodao je to kao da mu je svejedno.

Nakašljala sam se, pročišćavajući grlo i ustala se u sjedeći položaj. Pružio mi je bocu nakon što je otpio jedan gutljaj “Zar ti je svejedno?”, upitala sam, povukavši jedan veliki gutljaj. Osjetila sam već dobro poznato peckanje u grlu.

Ponovo je legao i zabuljio se zamišljeno u strop “Nije”, rekao je “Jednostavno sam se naučio živjeti s time.”



Jaden je povukao zadnji gutljaj iz posljednje boce vodke. Odložio ju je na stranu i vratio se mome vratu. Osjećala sam kako povlači brze i precizne pokrete, točno iznad moje ključne kosti.

Sjedili smo na podu, ja naslonjena na zid ispod prozora, a on s moje desne strane. Glavu sam zabacila unazad, kako bi mu bilo lakše crtati.

Zatvorila sam oči, a osjećaj škakljanja mi je godio “Inače crtaš?”, upitala sam ga, opet otvorivši oči, pokušavajući ga pogledati u lice, no vidjela sam samo njegovu crnu, razbarušenu kosu.

“Samo zmajeve”, odgovorio je, povukavši jedan nagli, pomalo oštri potez od kojega me koža zapekla “Oprosti”, dodao je, pogledavši me.

“Ništa”, odgovorila sam pomalo mamurno. Vodka je počela polako djelovati.

On se vratio crtanju, a ja sam bacila pogled na cigaretu u svojoj lijevoj ruci. Povukla sam samo par dima prije nego li sam potpuno zaboravila na nju. Bila sam previše zaokupljena Jadenovim crtanjem po mome vratu.

Uzdahnuo je, povukavši posljednji potez. Da sam imala hrabrosti, vjerojatno bih zastenjala negodovajući, no bilo bi previše sramotno.

Odložio je olovku, pogledavši me zainteresirano. Približio mi se sasvim neprimjetno, a potom sasvim primjetno sagnuo glavu, približivši se mojim prsima, ne dotaknuvši me.

Napravila sam bolnu grimasu, zatvorivši oči. Osluškivao mi je otkucaje srca.

“Čini mi se da ćeš te infarkt strefit”, nasmijao se, podigavši glavu u visini moje.

Otvorila sam oči, blago se osmjehnuvši “Sramota”, promrljala sam i tek tada shvatila da je udaljen tek pedalj od mene. Zbunjeno sam gledala u njegove plavo zelene oči, koje su se zaigrano sjajile, kada se on naglo uozbiljio.

Osjetila sam njegov dah na svome licu, miris vodke koji mi u tome trenutku nije smetao. Nesvjesno, približila sam mu se za milimetar, kada su njegove usne dotakle moje, a njegov jezik odjednom se našao u mojim ustima.

Refleksno sam podigla ruke prema njemu, prošavši lagano kroz njegova leđa i vrat, zarivši svoje prste u njegovu kosu, dok me on objema rukama čvrsto držao za leđa, privivši me uza sebe.

Cigareta koju sam držala ispala mi je iz ruku točno na njegove crteže zmajeva, zapalivši rub jednog papira. Za sekundu, stvorio se plamen uništavajući cijeli blok.

Bilo je sasvim svejedno.



Jedva sam stajala na nogama kada sam se nekako spustila stepenicama iz vlaka. Osjetila sam Jadenovu ruku u svojoj, koju je sljedeći trenutak neprimjetno izvukao. Shvatila sam da ne stoji pored mene tek kada sam podigla pogled s tla.

Zastenjala sam, zatvorivši oči, trudeći se svim silama da ostanem mirno stajati na nogama. Nasmijala sam se sama sebi shvativši da nisam sposobna doći do Hogwartsa. Nikada nisam podnosila alkohol i vožnju zajedno.

Stajala sam mirno par sekundi, nadajući da će se bubnjanje u glavi smiriti, a onda sam osjetila nečije ruke na sebi.

Otvorila sam oči, ugledavši Alexis koja me čvrsto grlila, stisnuvši me toliko snažno da sam pomislila da ću povratiti one dvije boce vodke i sve što sam pojela toga dana. A bilo je toga mnogo.

“Lana, ti si pijana”, rekla je Dora nonšalantno, približavajući nam se zajedno s Rebeccom.

Zakašljala sam, pokušavajući se pribrati “Aha”, odgovrila sam, zahihotavši se, tek tada uzvrativši Alexis zagrljaj.

Ona se glasno zacerekala, stisnuvši me još jače.



Baldahin je bio navučen kada sam otvorila oči. Oko mene je bio mrak, a u spavaonici je bilo tiho. Nisam znala ni koje je doba dana.

Opsovala sam sebi u bradu, shvativši da imam neopisivu potrebu za pišanjem. Razvukla sam baldahin, ustajući iz kreveta i bacivši pogled prema prozoru. Još uvijek je bio mrak.

“Budna si”, zaigrano, s osmijehom, izjavila je Alexis, koja je sjedila na svome krevetu, osvjetljavajući si štapićem knjigu koju je čitala. Pokraj nje ležala je Bex, koja je zaspala s pergamentom i perom u ruci.

“Još uvijek čitaš Majstora morona?”, upitala sam, kimnuvši prema knjizi.

“Majstor ili moron”, ispravila me, dodavši “I da, ali nema mijenjanja teme”

“Pričaj”, nadopunila ju je Bex, sada potpuno budna.

Uzdahnula sam, zakolutavši očima. Sjela sam na rub svoga kreveta okrenuvši se prema njima i zlobno se osmjehnula “Visok, crna kosa, plavo zelene oči…”

“Zgodan?”, prekinula me Bex.

“Zgodan”, potvrdila sam “Jako”

“Dinje?”, upitala je Alexis, cereći se.

“Ti procijeni”, nasmijala sam se “Ipak si ti ekspert”

“Super”, zadovoljno je odgovorila, vrativši se knjizi “Sad možeš na WC… A to na vratu ćeš nam objasniti sutra”, dodala je, tiho se nasmijavši.